



Knjiga ispisana jednostavnim nepretencioznim rečenicama, a puna divnih reči i muzike koji pokreću osećanja. Iako sam mlađa od glavnih junaka knjige, možda je Marina moja vršnjakinja – pronalazim toliko toga univerzalnog - i svakodnevnog i metafizičkog. Lična paralela – imala sam susret, doduše sa kopijom Davida u Londonu, pri čemu sam doživela onaj trenutak koji se samo vrlo retko desi i to sam od sebe – trenutak koji sažima strah od smrti i lepotu života, osećaj svesnosti i nesvesnosti, lepote i prolaznosti. U najmanju ruku zbog toga vraćaću se ovoj knjizi u kasnijim periodima života.




Sjajna knjiga, pročitala sam je u jednom dahu! Posle svih đavoljih uplitanja u nase živote, "ljubav je starija od smrti, non finito." Optimistično!




Pročitah knjigu koja me "zavrtloži", uznemiri, prosvetli, zabole... Da li smo mogli drugacije, da li smo išli sami, da li smo birali nase puteve, ili nas je sve vreme vodio neki nevidljivi "đavolji kolosek?" Ovo je jedna od onih knjiga koje ti uskovitlaju, ili kako sam autor kaže"uzvrtlože"(kakav lep izraz) misli i navedu da razmisljas koja to nevidljiva sila upravlja našim životima, kuda ih usmerava, šta nam čini i kakvi to ljudi postajemo krećući se tim paralelnim kolosecima u koje prste upliće neka đavolja ruka, kroz neko zlo vreme, "ne sluteći da ćemo baš mi biti tkivo tog vremena, ogoljeno i izubijano... skrcani na đavolji kolosek samo smo zevali na praznoj bini osuđeni na doživotni muk baš onda kad je trebalo da zapevamo punim plućima baš tada smo zanemeli." Predivna knjiga u kojoj ćemo naci izgubljene parčiće svoje mladosti, iskustva, razlupanih iluzija, deliće naseg univerzalnog i večitog bola i pitanje " da li je moglo drugacije?" Ili možda da "otkrijemo razloge drugačije ljubavi za koju dok je bilo vreme nismo imali dovoljno dara, pa sad kad smo dobili dar a izgubili vreme više nemamo načina da pronađemo izlaz iz paralelnog lavirinta kojem nismo bili dorasli, opredeljujuci se za ljubav onda kad nije bilo vreme za nju. " Knjiga koju treba OSETITI!




Ono stravično bolno u ovoj divnoj knjizi je ta, tako precizna, detaljna i gotovo filigranska autorova istančanost, kojom je dočarao NEŽNOST upadanja u djavolje grotlo, (ne)Moć jedne ljubavi koja nije uspela da nadjača sopstvenu slabost. Sve vreme je prisutno to mešanje suprotnosti, paradoks njihove isprepletenosti,kao pozadine ispred koje se odvijaju sve naše priče, unapred odredjene našim unutrašnjim fatalizmom, jer zapravo od samog početka znamo gde ćemo stići, odnosno gde nikad nećemo stići, jer smo "ukleti ludim glavama". Ovu knjigu mnogi od nas mogu bez ostatka da prisvoje kao vlastito iskustvo, svedočanstvo o osujećenosti ... ispisano hirurškom preciznošću, nužnom da bi srce moglo da bude izlečeno.

Bojan Bosiljčić (1957, Beograd), studirao je prava u Beogradu, a zatim kao tenor, sa horom Ivo Lola Ribar, 1988. pevao Verdijevu Aidu u Lionu, u rimskom amfiteatru iz I veka. Objavio je romane Uzaludni, 1992, i Đavolji kolosek, 1995, priče Moraš me jednom opet ovde dovesti, 1993, i putopis Mažoretkinje ne gaze strojevi korak, 2006. Za Televiziju Beograd je radio Razgolićeni grad (autorska serija,... ...više