Laguna - Bukmarker - Prikaz knjige „Dripačka rapsodija“: Sreća kao prirodno stanje - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz knjige „Dripačka rapsodija“: Sreća kao prirodno stanje

Iako ne mora biti najvažniji podatak, sigurno će se tokom čitanja „Dripačke rapsodije“ javiti pretpostavka da je Aleksandar Bilanović napisao putešestvija i avanture Edvarda Nikolića najvećim delom na osnovu sopstvenog životnog iskustva, tim pre što su detalji iz autorove biografije umnogome saglasni sa radnjom same knjige.

I da jeste tako, a i da nije, „Dripačka rapsodija“ ne ostavlja mesta za ravnodušnost, jer sve i da je Bilanović doslovce preneo u knjigu ono što je sâm doživeo, fascinantan je autorov životni put koji se može nazvati svojevrsnom odisejom, i to ne samo u metaforičnom smislu.

A kad bi se pretpostavilo da je knjiga zasnovana na fikciji, opet bi bez daha ostavila autorova mašta, koja očigledno nema granica, pa i kad se granice ispreče, one se same od sebe brišu, kao što se pred nagonom za putovanjima i za otkrivanjem nepoznatih svetova brišu formalne, nacionalne i državne.

Najzad, da knjiga bude zanimljiva i da se doživljaji Edvarda Nikolića pročitaju u jednom dahu nesumnjivo doprinosi i autorov stil, koji je toliko neposredan da maltene uvlači čitaoca u priču i omogućava mu da zamisli kako je lično prisustvovao avanturama glavnog junaka. Ili da, u najmanju ruku, poželi da i sâm prođe kroz takvu katarzu, koliko god ona bila neizvesna, opasna, možda i prenagljena, a u nekim trenucima i veoma bolna.

Stoga je, od svih puteva i putovanja na koja je pošao i sa kojih se vratio Edvard Nikolić, najbitniji put Aleksandra Bilanovića do čitalaca, odnosno do njihovog poverenja, čime se oni pretvaraju u pažljive slušaoce, a za to je, pre svega, neophodna iskrenost.

Nije lako postići iskrenu iskrenost (pleonazam bez kojeg se u ovom slučaju ne može) kad se svaki događaj sagledava iz ličnog ugla, ali Bilanović je svog pripovedača i ujedno glavnog junaka načinio tako da je uvek svestan svojih grešaka, i kad sklizne u porok, i kad pređe granice zakona, i kad krene ka dnu ispod kojeg ga čeka još dublje dno.

Sa druge strane, pripovedač ne skriva zadovoljstvo dok pliva u hedonizmu evropske dekadencije, niti skriva svoje iskonske fantazije dok se prepušta paganskim ritualima južnoameričkih starosedelaca, pa i takav ispovedni ton doprinosi neposrednosti između autora i čitaoca.

Od beogradskog asfalta, preko londonskih noćnih klubova, do amazonskih prašuma, prati se jedan nesvakidašnji životni put, ali koliko god da glavni junak upada u neobične događaje, koliko god da susreće neobične ljude, koliko god da za svoja putovanja bira egzotične krajeve, to opet izgleda kao da je nadohvat ruke svakom čoveku, tim pre što se o svemu i piše kao da je uobičajeno i svakodnevno.

I kao što je sreća prirodno stanje koje se nesvesno narušava, tako bi i naizgled nedostižna putešestvija iz „Dripačke rapsodije“ mogla biti prirodni nagon kome uopšte ne treba odolevati, ali ipak nije mnogo onih koji su se tome nesputano prepustili.

Da li je bolje biti vidljiv u epicentru metropole ili se skloniti u nevidljivoj zabiti džungle, to je pitanje koje ostaje otvoreno i koje će autora, izgleda, opsedati i nakon završene knjige. Naslov jednog poglavlja možda najbolje oslikava svu relativnost civilizacije i divljine, ali i relativnost bilo kakve striktne podele.

Bilanović je inače sklon igri rečima, naročito veštim unošenjem opscenih izraza tamo gde nisu očekivani, ali opet nisu ni suvišni, pogotovu što su tradicionalne psovke često zamaskirane i ostaju na nivou aluzije, ali – jasne aluzije.

Ostaci grada Maču Pikču u peruanskim Andima dobro su poznata turistička destinacija, pa koliko god da su već samim turizmom postali deo civilizacije, opet se nisu otrgli od divljine, bez koje i ne bi bili to što jesu. A kad se na tradicionalni naziv grada samo doda izraz „materinu“ (baš u tom obliku, kako je autor i učinio), mogućnosti za razmišljanja su beskrajna, naročito za razmišljanja o prevazilaženju psiholoških granica između izgubljenog i nađenog, između zaboravljenog i spoznatog, između netaknutog i uzetog, između vulgarnosti i pristojnosti, između nevinosti i krivice.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
branko anđić ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje laguna knjige Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje
17.05.2024.
Ovogodišnji dobitnik Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević“ u oblasti književnosti i prevodnog stvaralaštva u razgovoru za Danas govori o značaju ove nagrade, ali i o dve poslednje knjige na...
više
prikaz presfildovog romana ratnik kada vas zapuhne prašina starih rimskih puteva laguna knjige Prikaz Presfildovog romana „Ratnik“: Kada vas zapuhne prašina starih rimskih puteva
17.05.2024.
Vratio se Stiven Presfild. Autor bestselera o staroj Grčkoj – „Ognjena kapija“ i „Plime rata“ – u novom, uzbudljivom romanu „Ratnik“, pažnju je posvetio Starom Rimu. Zaplet romana je smešten u dve ...
više
prikaz knjige tajni život drveća zaljubljen u šumu laguna knjige Prikaz knjige „Tajni život drveća“: Zaljubljen u šumu
17.05.2024.
Retko je koja knjiga o prirodi privukla pažnju svetskih razmera i postala bestseler kao što je to slučaj sa naslovom „Tajni život drveća“ Petera Volebena. Zašto noćas tako šume jablanovi, tako stra...
više
ekskluzivno stiven erikson u beogradu 20 maja  laguna knjige Ekskluzivno: Stiven Erikson u Beogradu 20. maja!
17.05.2024.
Jedan od najznačajnijih svetskih autora žanra epske fantastike, Stiven Erikson, družiće se sa čitaocima u Beogradu u ponedeljak 20. maja od 17 sati u knjižari Delfi SKC. On će potpisivati svoje knjige...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.